13 Biennale mladih, Bari, Regija Puglia

Samo samba i još ponešto

Jučer su Maja Kovač, Kristina Bajza i Luko Marčinko održali svoju plesno-glumačku predstavu Samo samba u dupkom ispunjenoj dvorani kazališnog paviljona. Svi smo bili jako uzbuđeni jer su curke obećale napraviti show.
Tako i bi...disko kugla, odlična rasvjeta, nabrijana muzika, štikle i izvrsne cure rezultirali su ovacijama publike. Predstava je naime proizašla iz nesporazuma nastalog prilikom stvaranja predstave Rajka Pavlića na temu postelje. Cure su nastojale izbjeći one uobičajene i eksplicitne konotacije zadane teme na kojima je Rajko tvroglavo inzistirao (seks,seks,seks) i stvoriti jednu osobniju viziju postelje kroz prikaz odnosa dvoje ljudi ili kroz prikaz neiscrpne teme snova, insomnije, itd. Kako do kompromisa nije došlo, a cure se cijela ta suradnja s Rajkom jako dojmila nije bilo druge negoli napraviti predstavu o jednoj očito nesuđenoj predstavi...
Iako se prozvani koreograf na kraju nije, kao na praizvedbi, poput deus ex machine pojavio na sceni i vlastitim pravorijekom razriješio fundamentalnu dilemu (istina, istina i samo istina!) dinamika izvedbe, samog komada i zahvalna (mlada! karabinjerska! vatrogasna!) publika pobrinuli su se da dileme na kraju ne bude. Dobro je, lijepo je, rekao bi Ivica Prtenjača. Platon bi dodao: i istinito. Karabinjeri bi dodali i: che belle donne!







Evo i nekoliko fotki, što bi se ono reklo from the face of the place, umjetnika sa njihovim radovima



Vančo Rebac



Zlatan Vehabović





Lina Rica muku muči sa ljudima iz staffa koji joj uporno ispod rada stavljaju natpis Do not touch. A rad se bazira na tome da ga ljudi diraju, dopisuju komentare isl...ah ti talijani niš ne kuže


A ovako to izgleda ujutro (oko podne, jedan ) kad se ekipa skupi u foajeu i bloga

Ostali smo paf!

Prije svega, pozdravljamo nekolicinu vjernih čitatelja. Bok, bok!
Budući da je tu toplotni udar, događanja na bijenaleu koncentrirana su na večernje sate i podnošljivije vremenske uvjete. Dane uglavnom provodimo ( kao što ste več čitali- na izletima ). Jutros je na redu bila najudaljenija destinacija, sat i pol udaljena Matera. Prije polaska znali smo samo da je to srednjovjekovni gradić pod zaštitom UNESCO-a koji je poslužio kao scenografija Mel-u Gibson-u za snimanje Pasije.
Vožnja je životopisna, iz Bari-ja se presijeda 2 puta, a zadnjih 20-tak min vlak ima samo 2 vagona tako da večina putnika stoji.



Tek kad se vozite lokalnim vlakom i kad skužite da vam upute govori vijetnamski imigrant a da iza njegovih leđa dvije cure iz tunisa ugodno čavrljaju, skužite da sva očekivanja koja imate od talijanskog juga, padaju u vodu. Krajolik prema Materi je prekrasan, žitna polja puna makova, velike ' hacijende ' , polja sa trulli-ma...zapravo tek uvod u ono što nas očekuje.



Na izlazu iz stanice, tipična talijanska arhitektura sedamdesetih i osamdesetih i espresso s nogu.
500m dalje, vrijeme je stalo- sa vidikovca se spušta jedan od najljepših pogleda koje smo vidli, o da, ostali smo- paf!



Grad sagrađen u stijenama ( tzv. Sassi di Matera ) izgleda potpuno nerealno. Upravo kao filmska scenografija. Ili kao neki paralelni svijet. Na ulicama je jako malo ljudi, samo pokoja skupina turista i iz određenih kuteva izgleda potpuno plošno.



Od lokalnog vodiča smo saznali da je 90% kuća u tom gradu u vlasništvu države, da se ne mogu kupiti već samo dobiti u koncesiju na 99 godina. 70-tih su stanovnici odlazili u veće gradove, a sada se već može primijetiti da se život u Materu pomalo vraća. Ima par hotela, i jako puno obrtničkih radionica gdje se izrađuju svakakve stvarčice od gline.



Saznali smo i da Mel Gibson nije jedini koji je iskoristio ljepotu ovog grada i da su filmaši česti gosti.
Budući da smo većina ipak vizualni tipovi i držimo se one - slika govori tisuću riječi ( osim Markovih pjesama koje naravno, govore tisuću slika ), eto vam pa gledajte i ako ste u prilici svakako pogledajte uživo.





Kad si sretan...



Malo smo se umorili...



Bakice su zakon

Od svega pomalo

Kako ne bi ispalo da se naši umjetnici ovdje samo zeka- pekaju, kupaju i razgledavaju talijanske pitoreskne gradiće, ovaj post ćemo posvetiti onom službenom dijelu, biti će riječi o tome kako su protekla neka njihova prestavljanja u slopu programa Biennala.

U subotu se prikazao kratki dokumentarni film Nikice Klobučara i Tomislava Šobana.
Projekcija kratkog dokumentarnog filma "Zelena granica" održala se u dvorani ANAS, koja je bez prozora i bez klime primjer za moguću mediteransku saunu. Publika, sastavljena uglavnom od ex-yu-a i mediteranki (među kojima su bile i hrvatice), strpljivo je i koncentrirano odgledala 10 minutnu priču iz hrvatske istre o talijanskim hrvatima. Optimalno trajanje filma u saunskim uvjetima pokazalo se kao dobar izbor jer je publika na kraju uspjela samostalno izaći iz dvorane, bez pomoći VIGILI DEL FUOCO i AMBULANCE, te se osvježiti u fontani Fiere dei Levanti, koja je odmah ispred ANAS-a.

Cool atmosfera nije bila narušena ispadima imigrantskih skupina pa je i postprojekcija protekla u multikulturnoj toleranciji i ljubavi. Aktivisti i akivistice za ljudska prava pokazali su svoju meku i nježnu stranu lišenu oštrih i teških riječi. ebony and ivory live together in perfect harmony...



Jučer, u utorak, Pulska grupa (arhitektura) je održala okrugli stol na kojem je predstavljen njihov projekt Katarina. Projekt se bavi problemom revitalizacije otoka Katarine smještenog neposredno uz obalu Pule te nekad korištenog u vojne svrhe. Nakon što je 150 godina bio u potpunosti zatvoren za pulsku javnost, sada mu opet prijeti slična sudba. Naime gradski oci su zamislili da na Katarini, usred jednog lučkog grada naprave exclusive turistic resort sa vilama, bazenima, i ne znam, teniskim terenima...
Ali, tu nastupa Pulska grupa, sa izvrsno smišljenim projektom koji obuhvaća studiju urbanizma grada Pule, prijedloge za prenamjenu određenih objekata, niz radionica i javnih akcija... u biti odradili su užasno veliki posao, isključivo volonterski, i rješenje problema nude Gradu kao na dlanu....hoće li to netko skužiti??





Jučer je ujedno svoj nastup održao i poeta ove vesele hrvatske družine- Marko Pogačar. Kako se nije pojavilo puno ljudi Marko je već mislio eskivirat i ne održati čitanje, ali onda je došla naša čvrsta ruka i stjerala ga na mikrofon.... i neka, jer su mu pjesme bas ok. Evo jedne:

Krojačicama (u pogonima i kod kuće)

Staza sićušnih uboda, skica tek opisanog novog kontinenta.
ako je slijediš naučiš kako od tkanine nastaje sustav.
izlazak iz apstrakcije:
svijet je odraz već postojeće mape, umjesto obrnuto-
već znate, nevolje s parkirnim mjestima, jagodice u krvi,
listopad, očekivana navala s neba.
odjeća umrljana tijelom.
i taj hram napušten, na jednu noć pretvoren u vino, u kruh koji se drobi, za sobom ostavlja mrvice koje će vas, kada se jednom sve završi
sigurno odvesti kući, sačuvati oči od kljuvanja,
dušu od druge duše i uši;
od Barbare Streisand koja se savija,
kao vodo- vodna cijev u židovskoj četvrti i povraća,
uvijek povraća kišu.
tako kontinent, kao fantasy roman, postane zauvijek istrošen,
svi njegovi sisavci u tvom zlatnom albumu
ljube se preko plastike i nikad,
nikad jedan drugoga ne progutaju.
konfekcija se nadvila, poput sjene, nad ispražnjenu ljušturu tijela.
sve se napelo.
staze više ne vode nikuda, šavove požderu ptice
i one preparirane poslije padaju na grad, poput kljunastog snijega,
sve umire;
ali tisuću godina žive disco kraljevi, čvrsti, visoko uzdignuti-
ni jednu smrt ne bi moglo odsvirati: gudalo na tom grlu.

PUTOVANJE U TRANI (by Gena and Nikica)

Sjeverno od Barija postoji mjesto u kojem se, prema turističkim djelatnicima, skoro oženio Tom Cruse.





Bez obzira na neostvarenu misiju holywoodskog superstara lokalne ljepotice ipak se odlučuju započeti svoje bračno putovanje u romaničkoj katedrali na rivi…





Romanička plastika puna je aluzija na kozmologiju obiteljskih odnosa…



Kao i prometna signalizacija…



Na kraju nitko osim Toma i Penelope ne zna zbog čega je Tom odustao od Tranija ali Bandić bi mogao ovdje pronaći neka zanimljiva rješenja za agramerske fasade.





Kao i svi turisti mi ćemo vjerovati natpisu na ulazu u grad

ostuni- bijeli grad

Ponukani insiderskim informacijama odlučili smo posjetiti gradić Ostuni, poznatiji kao bijeli grad.
Ostuni se nalazi u brdu, cirka 3 km od mora, i naprosto je- predivan!!! Poznatiji je kao - bijeli grad jer su sve građevine bijele. Ako ikada budete u ovom dijelu Italije, svakako ga posjetite jer ćete uvijek moći prodati priču da ste bili u Grčkoj, Maroku ili u bespućima Južne Amerike. Put od Bari-ja do Ostuni-ja traje oko sat vremena, i krajolik uz prugu je impresivan. Kilometri i kilometri maslinika. Na izlazu iz željezničke stanice čeka vas adaptirani kombi- bus koji svako malo vozi do glavnog trga. U 2 sata, mali gradić smo prešli uzduž i poprijeko, obavili turističko fotografiranje i zadovoljili znatiželju lokalnih bakica, koje su kao svugdje u svijetu simpatične i radoznale.
Ošamućeni, ali pod dojmom, uspijeli smo se prošvercat u brzi vlak do Bari-ja i za tili čas, našli smo se na pizzi.
Večeras će čak dvoje hrvatskih predstavnika obogatit program biennala. Pulska grupa probija led sa predstavljanjem projekta Katarina u Puli ( kao što ste već mogli pročitat, očekujemo veliki odaziv kolega iz Rumunjske ), a kao šećer na kraju, servirat će se doza poezije Marka Pogačara. Sutra, detaljni izvještaj.
Pozdrav svima u dalekoj i lijepoj nam domovini!


eto nas u Ostuniju


Naša heroina je uvijek nasmijana


Nataši je svega dosta i odlazi!


Grčka ili Italija pitanje je sad


Ulica u podne


Druga ulica u podne


Ane leže u sjeni

Danas su se svi umjetnici razbjezali, neki na kupanje, neki u grad, a neki jos nisu izisli iz svojih soba, tako da blog uredjuju Natasa i Vana...al su nam barem ostavili svoje fotke tako da nema straha...imamo dosta materijala. P.S. morat cemo ih malo zauzdati da ih ne pogubimo po Bariju i okolici, ha, ha...



Fiera del Levante, popriste svih dogadanja na bijenalu. S ovom portom zapocinje i zavrsava (ranim jutrom) svaki nas dan :-)



Kad ono, samo malo nize od Fiere plaza... tako blizu a opet daleko.



Stigao je i VIP gost Darko Fritz, koji je davnih godina bio sudionik Biennala kao dio grupe STUDIO IMITACIJE ZIVOTA, pa je predstavljen u knjizi ORIGINAL kojom se slavi 20 godina BJCEM-a. Nagradno pitanje - tko je ova plavusa pored njega?



malo grafiti arta





gastro ponuda iz Grcke i naravski nenormalna guzva...nemoguce pristupiti stolu, ah...



Zalaz sunca, palma, Vanco Rebac (strip) i Lina Rica (instalacija)...



Ovaj umjetnik bi se tesko mogao uvrstiti u kategoriju mladih umjetnika, ali bez obzira, sam se sa sobom super zabavlja! Unatoc pokusaju da nam objasni svoj art concept na losem engleskom, ostali smo 'tabula rasa'...



izvrsna plesna predstava portugalaca, daleko najbolje sta smo do sada vidjeli... tu naravno ne ubrajam nasu Maju Kovac i Kristinu Bajzu:-) koje ce se predstaviti uskoro







Na inicijativu organizatora iz Kosova, okupila se ekipa ex juge kako bi dostojno proslavila Titov rodjendan odnosno Dan mladosti na kojega smo svi vec zaboravili. Slovenci su digli atmosferu uz pomoc vec poznatog DJ pulta- klupice, na odusevljenje i pripadnika drugih nacija.

sightseeing & pasta

Kao što običaji nalažu, potrebno je temeljito se upoznati s lokalnom regijom pa je dio naše expedicije bio vrijedan i odradio obilazak u Alberobello umjesto ostatka nas. Ostali su se prešetavali po starom gradu Barija i upoznali neke veoma ljubazne konobare... Sunce je u Puglii neobično jako za ovo doba godine i mogli ste vidjeti popriličan broj naivnih skandinavskih i britanskih umjetnika opterećene uv tegobama. Hrana u menzi je monotona, svaki dan na meniju ćete neizostavno primjetiti pastu. Zamislite samo toplinu oko srca kad smo ugledali rižoto od konzervirane tune. No moral ne opada..do slijedećih javljanja













Evo još par fotki Barija na koje čekamo cijelo jutro...Branko, it' better be worth it!


umjetnici 'uhvaceni' u trenucima obilaska starog centra Barija i plakati Biennala koji su preplavili skoro sve raspolozive oglasne prostore na ulicama grada, pa je u subotu navecer bila najezda domorodaca zeljnih kulturnih dogadjanja u prostor Fiere

Branko (video art) i Vana koja je po duznosti cijelo vrijeme zaposlena oko prikupljanja informacija i fotografija za blog, u trenucima kratkog predaha. Informacije s dogadjanja redovito salje PR-u muzeja (I. M. - hello, I.!) koji nestrpljivo ceka nove informacije iz Barija da zatrpa meil sanducice svih prijavljenih na meiling listu MMSU. Dakle, necemo vas dugo ostaviti da cekate nove fotke i sadrzaje s Biennala!!! Ocekujemo komentare i pratite nas svakodnevno na blogu jer se borimo za kompjuter u press uredu - iliti ufficio stampa!?!

Ma odite svi u Pulu!

Ako se slučajno nađete u Rumunjskoj i pitaju vas odakle ste, nikako nemojte reći iz Pule. Naime, većina sudionika Bijenala koji predstavljaju Rumunjsku, hodaju sa katalozima hrvatske Pulske grupe. naime 2, Pula na rumunjskom znači ona muška stvar.
U utorak u 18 i 30 bit će predstavljanje njihovog projekta i očekujemo veliki odazov kolega iz Rumunjske.



Sinoć smo odlučili poraditi na poljuljanim odnosima između Hrvatske i Slovenije, pa smo se pridružili tulumu koji su organizirali kolege iz Slovenije.
Njihov projekt nas je sve oduševio, iz priloženih fotki vidjet ćete zašto! Mobilni DJ pult - klupa, bio je atrakcija svih zeljnih tuluma, pa su se kretali u grupama za njim, dok se nije ispraznio akumulator na opce razocaranje.





Inače smo dobro, ne morate se brinut, ima pitke vode, hrane i talijana koji pričaju engleski. O jeah, čuda su moguća.
Program je jako zanimljiv, tako se stalno nešto događa. Evo par fotki da vidite kako izgleda:

home sick

U pravilu kažu da što si dalje od doma, to ti neke stvari više fale

Otvorenje bijenala

Evo nas napokon u Bariju... nikako da se javimo jer se pokazalo da doci do kompa sa funkcionirajucom vezom i nije bas tako jednostavo. Ali nista zato jer sve ostale stvari funkcioniraju, i to jako dobro; besplatni prijevoz, odlicna prehrana, dobar hotel u centru grada i sta je najbitnije izuzetno kvalitetan postav radova po paviljonima. Nisam ga jos uspjela obici ( netko mora sljakat :-)), pa cu citirati nasu V. d. ravnateljicu Natasu koja kaze da je ravan onom na Venecijanskom bijenalu. Sve u svemu, utroseno je brdo para na organizaciju...netko zeli ostaviti dobar dojam.
Jucerasnje otvorenje nije bilo pretjerano glamurozno, desetak pozdravnih govora, bez klope/cuge, ili recimo vatrometa :-). Posjecenost je bila, pa ja bi rekla osrednja, ali sve mladi ljudi iz cijele Europe sa akreditacijama ARTIST oko vrata. Evo par fotki:









Na posljednjoj fotki su nasi umjetnici, s lijeva na desno: Kristina Bajza, Luko Marcinko, Branko Pasic i kamerman Ana Lozica.

Nasli smo se i sa predstavnicima hrvatskog veleposlanstva iz Rima koji su doputovali kako bi se upoznali s nasim umjetnicima i pogledali njihove radove.







toliko za sada...tjeraju me s kompa

Vana